Dan pogibije Zrinskog i Frankopana

Na današnji dan, 30. travnja 1671. u Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadt) pogubljeni su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan.

Time je završila Zrinsko-frankopanska urota, a bio je to i kraj tih starih hrvatskih velikaških obitelji, koje su lišene plemstva, a njihova imanja zaplijenila je država.

Nakon pobjede carske vojske nad Turcima 1664. godine, car Leopold I sklopio je Vašvarski mir, kao da su Turci pobjednici, a ne gubitnici. Hrvatska i Ugarska nisu pristale da Turci zadrže sve osvojeno do početka rata, te se hrvatsko i mađarsko plemstva udružilo, kako bi ostvarilo svoja prava i kako bi se oduprli centralizmu i apsolutizmu bečkog dvora.

Prvu urotu vodio je ban Nikola Zrinski zajedno s mađarskim palatinom Ferenc Wesselenyem. No, izostala je zatražena pomoć tradicionalnih austrijskih protivnika: Francuza, Poljaka, čak i Turaka. Nakon pogibije Nikole Zrinskog u lovu 1664., njegovo mjesto vođe urote preuzima mlađi brat Petar, sa svojim šurjakom Franom Krstom Frankopanom. Bečki dvor saznaje za urotu zahvaljujući izdaji iz urotničkih redova.

Car Leopold I pozvao je hrvatske velikaše 1670. u Beč pod izgovorom pomirenja, ali ih je odmah uhitio, te su osuđeni na smrt zbog uvrede kralja i izdaje zemlje. Petar Zrinski piše svojoj ženi Katarini oproštajno pismo (Moje drago serce), koje je već 1671. prevedeno na nekoliko svjetskih jezika.

Nakon urote posjedi Zrinskih i Frankopana, gotovo polovina tadašnjih hrvatskih područja, dopala su pod upravu bečkoga dvora. Uništene su dvije najslavnije obitelji u hrvatskoj povijesti.

Članovi družbe “Braća hrvatskog zmaja” 1907. godine su pronašli posmrtne ostatke hrvatskih velikaša, te su sahranjeni u Zagrebačkoj katedrali. Na grobu je uklesana izreka kneza i pjesnika Frana Krste Frankopana: “Navik on živi ki zgine pošteno“.

Povratak posmrtnih ostataka u Hrvatsku

Na 42. sjednici Hrvatskog sabora 13. ožujka 1914. godine, zastupnik velečasni Franjo Novak podnio je interpelaciju Kraljevskoj hrvatskoj vladi da se s uspomene hrvatskih velikana Zrinskoga i Frankopana skine žig veleizdajstva, kako bi se omogućio prijenos njihovih kostiju u domovinu.

Naime, na molbu Braće hrvatskog zmaja 12. travnja 1919. godine nakon potpune promjene političkih prilika izazvanih raspadom Austro-Ugarske Monarhije, vlada je dopustila prijenos njihovih zemnih ostataka u Hrvatsku.

Oformljen je i Odbor za prijenos posmrtnih ostataka. Ekshumacija je obavljena 26. travnja 1919. godine u Bečkom Novom Mjestu i tada su kosti Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana iskopane po četvrti put.

Zatim je lijes prenesen u mrtvačnicu te kočijom na kolodvor. Posebni vlak sa zemnim ostatcima hrvatskih velikana krenuo je 27. travnja, a u Zagreb je stigao 28. travnja. Tu su govorili dr. Velimir Deželić u ime Družbe te tadašnji zagrebački gradonačelnik dr. Stjepan Srkulj.

Potom je lijes prenesen u zgradu Akademije. U žalobnim počastima 28. i 29. travnja sudjelovalo je 50. 000 ljudi. Dana 30. travnja lijes je iz Akademije, u nazočnosti više od 100 tisuća ljudi, prenesen pred zagrebačku katedralu. Svečanu misu zadušnicu predvodio je zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer.

Lijes je zatim položen u grobnicu iza glavnog oltara. Zmajevci su u lijes položili i tuljac s poveljom na hrvatskom i latinskom jeziku, koju je sastavio Laszowski, a potpisali članovi Odbora za prijenos kostiju hrvatskih velikana.

U Hrvatskoj se 30. travnja obilježava kao Dan pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.

Izvori: Dragutin Feletar, Hrvoje Petrić i Nevio Šetić: Zrinski & Frankopani – 100 godina od povratka u domovinu | sabor.hr | nacionalnastraza.hr

Podijelite članak:

2 Replies to “Dan pogibije Zrinskog i Frankopana”

  • Komentirajte