Na današnji dan, 1. listopada 1991. u šest sati, pripadnici bivše JNA potpomognuti rezervistima napali su Dubrovnik i njegovu širu okolicu.

Ranija djelovanja

Ratna djelovanja na dubrovačkome ratištu, nakon niza manjih provoka­cija, otpočela su  22. rujna 1991. godine, nepri­jateljskom minobacačkom vatrom po Đurinićima i Vitaljini. Tijekom rujna 1991. godine na Ivanici su se počele skupljati velike snage pod zapovjedništvom Božidara Vučurevića, tadašnjeg predsjednika općine Trebinje. Učestale su i pucnjave pješačkim oružjem po Brgatu, a jednu je noć navođenom raketom pogođena jedna obiteljska kuća. Iz Vitaljine je prvih dana evakuirano stotinjak mještana. Sredinom rujna Jugoslavenska ratna mornarica započela je potpunu pomorsku blokadu cjelokupnog dubrovačkog akvatorija.

1. listopada

Prvog dana u 6 ujutro, više od 13 tisuća pripadnika jugoslavenske vojske, uz pomoć rezervista iz Srbije i Crne Gore, napali su područje Dubrovnika i jug Hrvatske s kopna, mora i iz zraka. Među neprijateljskim agresorskim snagama bili su pripadnici užičkog, podgoričkog i mostarskog vojnog korpusa i pripadnici 9. Vojno pomorskog sektora Boka, uz značajnu potporu zrakoplovstva, te više od 120 teških topničkih oružja, oko 100 tenkova i 50 oklopnih transportera.

Dubrovnik je ostao bez struje i vode, a s ciljem potpune informativne blokade srpski i crnogorski agresor je zrakoplovima raketirao zgradu Centra za obavješćivanje te repetitor i relej na Srđu, što je uzrokovalo prekid telefonskih i oštećenje radijskih veza.

Nastavak

O težini napada svjedoči činjenica da je samo u prvom tjednu listopada bilo 100 ranjenih i 27 poginulih dubrovačkih branitelja i građana.

Agresija se nastavila svakodnevnim napadima, praćenim protjerivanjem stanovništva, a krajem listopada agresor je izbio na same prilaze Gradu u kome je bez struje, vode i redovite opskrbe hranom tada bilo više od 50 tisuća stanovnika.

Ukupne neprijateljske snage upućene na jug RH, od Prevlake do doline Neretve, činilo je između 11 i 13 tisuća vojnika uz značajnu potporu zrakoplovstva, brodova i teškog topništva.

Dubrovnik su branili Dubrovčani, dragovoljci iz Omiša, Kaštela, Sinja, Ploča, Metkovića i Opuzena. 400 branitelja, kasnije njih više od 900 (962). Dubrovnik su na početku agresije branile dvije satnije (410 naoružanih ljudi te 70 ljudi u pričuvi). Kasnije će satnije ući u sastav novoformirane 163. brigade HV-a. Brigada je formirana 16. siječnja 1992. godine. Broj 163 je simboličan jer je 6. prosinca 1991., kada je bio najžešći napad na grad, 163 branitelja branila su grad. Tijekom studenog 1991. godine Dubrovnik je branilo najviše 962 branitelja.

Početkom studenog 1991. u Dubrovnik je kao pojačanje stigla jedna satnija sastavljena od tri voda 9. bojne HOS-a u sastavu 4. brigade ZNG-a koja je u Dubrovniku ostala do kraja prosinca 1991. Satnija HOS-a dala je veliki doprinos obrani grada, posebno 9 studenoga 1991.

Za vrijeme opsade, jedina veza Dubrovnika sa svijetom održavana je brzim gliserima prvoga mornaričkog odreda Republike Hrvatske. Gliserima su dopremani hrana, lijekovi, pješačko naoružanje i streljivo.

Prvi zapovjednik obrane grada bio je pukovnik Ivan Varenina (napustio JNA), a kasnije je zapovjedništvo preuzeo general Nojko Marinković koji je, također, napustio JNA i priključio se obrani Hrvatske.

Teški gubici

Opsada Dubrovnika započela je 1. listopada 1991. i trajala do 26. svibnja 1992.

Tijekom agresije na Dubrovnik i jug Hrvatske poginulo je više od 300 branitelja i civila, više od 33.000 ljudi moralo je napustiti svoje domove, a zarobljeno je 336 ljudi koji su odvedeni u srbijanske i crnogorske logore.

Napravljenja je i velika materijalna šteta, a ovo je dio:

• U samom Dubrovniku uništeni su mnogi spomenici kulture nulte kategorije. Samo u jednom dvanaestosatnom napadu na staru gradsku jezgru teško je oštećeno oko 30% objekata.
• U Trstenom je zapaljen i gotovo u potpunosti uništen 490 godina stari arboretum.
• U potpunosti je uništeno 2.127 kuća, a 7.771 stanovnik je ostao bez krova nad glavom. Većina tih kuća zapaljena je i opljačkana.
• Opljačkana je i dubrovačka zračna luka u Čilipima. Iz zračne luke u Čilipima odnesena je sva vrlo vrijedna tehnika, rentgenski i uređaji kontrole leta, rasvjetna tijela za osvjetljavanje poletno-sletne staze, radiofarovi, agregati, vatrogasna vozila, radarski uređaji pa čak i pokretno stubište, a opljačkan je i aerodromski duty-free centar.
• Iz dubrovačke ACI marine ovezena je 51 jahta, dok ih je 171 potpuno uništeno.
• S konavolske stočne farme mljekare Gruda odvedena je sva stoka.
• Iz Župe dubrovačke odvezeno je kompletno postrojenje velike tiskare Ivo Čubelić.
• U Kuparima je opustošeno svih šest hotela VU Kupari iz kojih je opljačkano sve do golih zidova.
• U Orašcu je u potpunosti opljačkan nov i potpuno opremljen hotelski kompleks “Dubrovački vrtovi sunca” iz kojega je uz sve ostalo odvezen i vrijedan pogon kotlovnice.
• Samo na franjevački samostan “Male braće” upućeno je 37 projektila.

Herojskom obranom Grada dubrovački branitelji su porazili agresora, te zajedno s građanima koji su ostali u svom gradu, očuvali Dubrovnik od uništenja.

Izvori: hu-benedikt.hr | domovinskirat.hr | nacionalnastraza.hr