Pokolj u Čanku

Na današnji dan, 10. prosinca 1991. godine u Čanku se dogodio pokolj nad mještanima i braniteljima hrvatske neovisnosti.

Čanak

Čanak je mjesto koje se nalazi u Ličko-senjskoj županiji, točnije, na području općine Plitvička jezera. Mještani su malobrojni, dominira pretežito staro stanovništvo, dok su potomci stanovnika budućnost odlučili potražiti najvjerojatnije u nekoj od hrvatskih makroregija ili u inozemstvu.

Hrvatsko tlo svjedočilo je mnogim pokušajima suzbijanja nacionalnog identiteta, od prodora Osmanlija u Europu, preko brojnih unija s Austrijancima i Mađarima, pa sve do Domovinskog rata. Čanak je mjesto koje je gotovo zanemareno u mainstream medijima, povijesnim udžbenicima te rijetko poznato mlađim naraštajima. Kako hrvatski narod, tako ni stanovnici Čanka nisu bili pošteđeni određenih sistema i ideja.

Naime, već su Osmanlije sravnile mjesto sa zemljom kao odmazdu zbog poraza od strane katolika u krbavskim bitkama. Zanimljiv je podatak kako je prije Drugog svjetskog rata na području Čanka obitavalo više od tisuću stanovnika, međutim, podrška Anti Paveliću za vrijeme NDH također će poslužiti partizanima kao izgovor za ubijanje oko 150 tamošnjih stanovnika i spaljivanje  čitavog sela. Mnogi koji nisu bili ubijeni su pobjegli u inozemstvo kako bi sačuvali glavu na ramenima.

Pokolj

Nakon opširnog uvoda događa slijedi još jedna u nizu tragedija ovog malog mjesta. Geografski položaj nije bio pogodan za obranu, a niske temperature i snijeg samo su pogoršali kataklizmu koja je tog dana počela za mještane i branitelje. Rano u zoru počinje iživljavanje oružano nadmoćnije, armije JNA što rezultira smrću osmero mještana civila i s 28 poginulih pripadnika MUP-a, 128. brigade ZNG „Sv. Vid Rijeka“, 133. brigade, 111. brigade i 1. gardijske brigade „Tigrovi“, dok pet pripadnika 128. brigade biva zarobljeno i završava u zatvorima Knina i Korenice.

Branitelji danas svjedoče kako su psihičke posljedice i gubici prijatelja bili najteži, no to ih nije spriječilo da u operaciji Oluja 1995. godine hrabro osvoje prethodno izgubljeno područje. U današnjim mirnim vremenima teško je zamisliti koliko je zapravo teško izgubiti mladog prijatelja, a vjerojatno nemoguće predočiti razmišljanja onih koji su se toga dana našli u Čanku.

U intervjuu u Novom Listu, pripadnik 128. brigade HV-a Igor Juraga svjedoči i zaključuje –

Pakao Čanka većini od nas pokazao je koliko daleko može ići ljudska monstruoznost. Što su samo radili ljudima koje su zarobili – skidali su ih do gola i takve držali u snijegu, na enormnoj hladnoći, vezivali i tukli! Zvjerski. A mi smo tada shvatiti da su ljudi – ljudi. Kad su ljudi. Ma tko i odakle bili. Ali i to da su neljudi – jednostavno neljudi, bez ikakvog drugog predznaka.

U Čanku je poginuo i prvi zapovjednik HV-a Franjo Matašić.

Jaga Šnjarić

Stravična sudbina i smrt starice Jage Šnjarić predstavlja priču koju svaka iole razumna osoba ne bi poželjela ni najgorem neprijatelju, stoga je teško zamisliti koliku su mržnju na srcima nosili agresori koji su se namjerili na Čanak. Agresori su zahtijevali novac ili zlato od starice, međutim, nakon što im je dala do znanja kako ne posjeduje navedeno zavezali su joj noge za automobil kojeg su vozili po selu. Takva je bila sudbina Jage Šnjarić.

Ono što boli svaku nacionalnu osviještenu osobu je činjenica da se država nije pobrinula niti da njezino tijelo bude pokopano u rodnom mjestu nakon što je prvotno zakopana u Crikvenici. Naime, troškove je podmirio njezin sin koji je ujedno i hrvatski branitelj koji nema nikakvih primanja od države.

Budući da je fizički gotovo zdrav izašao iz rata, tvrdi kako ga je sram tražiti išta od države pored onih koji su bili ranjeni. Iako je danas većina kuća obnovljena, on stanuje u domu svoje majke kojeg u usporedbi s drugima država nije obnovila iz nepoznatih razloga.

Podijelite članak:

One Reply to “Pokolj u Čanku”

Komentirajte