Na današnji dan, 19. svibnja 1881. godine, rodio se veliki hrvatski kipar i još veći proizvođač medalja, Ivo Kerdić.

Rođenje i školovanje

Rodio se u Davoru u Brodsko-posavskoj županiji, a školovao u Zagrebu i Beču. 1899. godine završio je Obrtnu školu, kovačko-bravarski odjel u Đ. Burića. Zatim je radio u tvornicama mostovnih konstrukcija i u bravarskoj umjetničkoj radionici u Beču. Početkom 1901. došavši u Pariz s Burićem radi vraćanja izložaka sa Svjetske izložbe, zaposlio se kao cizeler u ljevaonici umjetnina Maison moderne i upoznao francusko medaljarstvo.

1903. sudjeluje u osnutku društva slovenskih i hrvatskih umjetnika Vesna i upisuje medaljarstvo na Umjetničko-obrtnoj školi u S. Schwarza. Od 1906. do 1910. studira na Specijalnoj školi za sitnu plastiku i medaljarsku umjetnost pri ALU u R. Marschalla, te kao apsolvent dobiva godišnju nagradu za kompoziciju. Nakon završetka studija radi u Marschallovoj radionici, u Wiener Werkstätte i ljevaonici Frömmel. Na poziv R. Frangeša Mihanovića, 1913. vratio se u Zagreb i radio kao predavač na Akademiji likovnih umjetnosti.

Rad

Tijekom polustoljetnoga umjetničkoga djelovanja radio je medalje, skulpture u punoj plastici i reljefu te djela primijenjene umjetnosti. S istančanim osjećajem za materijal, poglavito kovine, preuzimao je elemente različitih stilova te stvarao prepoznatljiv likovni izričaj.

Kerdić u kući nije imao posebnu prostoriju za rad, no na stotine ih je nastalo u njegovu ateljeu, Za njim su ostale brojne rukotvorine, među kojima su i rektorski lanac Zagrebačkog sveučilišta i lanac Velikog meštra Družbe “Braće Hrvatskog Zmaja”. Izveo je mnogobrojne predmete primijenjene umjetnosti (vrčevi, pladnjevi, pepeljare, nakit ,rektorski lanac Zagrebačkog sveučilišta,…), portrete, aktove i figuralne kompozicije.

Izradio je i medalju Alojziju Stepincu za njegovu desetogodišnjicu ređenja. A nadbiskup je Kerdića često i posjećivao u njegovoj kući na Goljaku 55. Zemljište na kojem je Ivo Kerdić sagradio kuću 1930-ih godina dobio je na poklon od Grada Zagreba, a kuću je projektirao njegov prijatelj, cijenjeni arhitekt Hugo Ehrlich.

1938. završio je portretnu medalju bliskog prijatelja Ive Fedora Mošinskog de Zagreb-grad. Nakon Drugog svjetskog rata, Kerdiću je prišao Mihovil Abramić, direktor Arheološkog muzeja u Splitu, koji je također želio njegovu portretnu medalju, s replikom reljefa Kairosa iz Trogira preokrenuti. Posljednja portretna medalja koju je modelirao Kerdić bio je portret njegovog starog prijatelja, kipara Ivana Meštrovića, koji je koristio i svoje sjećanje i fotografiju kako bi mu u tome pomogao.

Umro je 27. listopada 1953. godine.

Izloženi rad

U fundusima Moderne galerije nalazi se 650 njegovih medalja – uključujući medalje, značke, odlikovanja, kovanice – nastale u razdoblju od 1905. do 1953., s više od 170 predmeta. Njegova djela Zagrepčani mogu vidjeti i na gradskim ulicama gdje svakodnevno prolaze pokraj raspela na Miramarskoj cesti 100. Izradio je glavni i bočni oltar crkve sv. Blaža, kao i oltar u crkvi sv. Ćirila i Metoda u Jeruzalemu.

Posmrtne izložbe

Posmrtno su mu priređene retrospektivne izložbe u Zagrebu 1958. i 1993, a djela izlagana na izložbama Umjetnička obrada metala naroda Jugoslavije (Beograd 1956–57), Lik žene u suvremenom hrvatskom kiparstvu (1979), Zbirka Bauer (1989), Tisuću godina hrvatske skulpture (1991), Odjeci simbolizma u hrvatskom slikarstvu i kiparstvu (1994), 125 vrhunskih djela hrvatske umjetnosti (1996), Akademija likovnih umjetnosti 1907–1997 (1997–98), sve u Zagrebu, Motiv konja i konjanika u hrvatskoj skulpturi XX. stoljeća (Klanjec 2001).