Na današnji dan, 8. srpnja 1809. godine u Krapini, rođen je hrvatski političar, jezikoslovac, ideolog, novinar i književnik, Ljudevit Gaj. Bio je središnja osoba ilirskog pokreta koja je imala važnu ulogu i u hrvatskom narodnom preporodu.

Školovanje

Osnovnu školu i prvi razred gimnazije završio je u Krapini, a nakon toga školovanje je nastavio u njemačkoj gimanziji u Karlovcu i u Varaždinu. Godine 1826. upisao se na studij filozofije u Beču. Spomenuti studij završio je u Grazu, a 1829. godine upisao se na studij prava u Pešti, nakon čega se vratio u Zagreb 1832. godine i počeo raditi u struci. Dvije godine poslije doktorirao je filozofiju u Leipzigu.

Hrvatski narodni preporod

Zanosne riječi budnice Horvatov sloga i zjedinjenje napisao je mladi Ljudevit Gaj davne 1832.

Bilo je to doba kada je Hrvatska pritisnuta sa svih strana počela tražiti izlaz iz svoje teritorijalne, politički i kulturne podijeljenosti pod Habsburškom krunom. Tada ju je dodatno ugrozio i val žestoke mađarizacije. Iste godine, grof Janko Drašković napisao je znamenitu Disertaciju, prvi cjeloviti nacionalni program.

Gaj i Drašković uspjeli su, s krugom istomišljenika probuditi uspavane nacionalne osjećaje na čijem je zanosu izrastao Hrvatski narodni preporod.

Snagom svoje karizmatske ličnosti, tijekom godina izrastao je u vođu narodnog pokreta; najprije pod romantičarskim, ilirskim te zatim pod hrvatskim imenom. Tvorac je novog pravopisanja, utemeljitelj novina na hrvatskom jeziku i pokretač mnogih drugih kulturno-političkih akcija. Ta su nastojanja trebala očuvati Hrvatsku državnu posebnost i dovesti do ujedinjenja svih hrvatskih krajeva.

„Ima tomu upravo četrdeset godina, kad se je na hrvatskom nebu, zastrtom tamnimi oblačinami, pojavio čudan meteor, nakan razpršiti magluštinu, nebi li opet žarko sunce obasjalo krasnu domovinu… Iz posijane onda sjemenke niče do skora drvce, te gojeno neumornom brigom pomnjiva vrtlara poraste bujno, tako da se već sada u sladkom hladu granata stabla potomci naslađuju, i ako Bog da i sreća junačka, rodit će stablo i obilatim rodom, kojemu se ni sam vrtlar njegov nije nadao, kad ga je sadio.“

Bogoslav Šulek

Kako je napisao Bogoslav Šulek, Gaj je bio doista čudan meteor na tadašnjem hrvatskome obzoru. Sam je trpio udarce i doživljavao osobne uspone i padove. Godine 1843. zabrana ilirskog imena ugrozila mu je ugled, ali već 1848. bitno utječe na događaje u Hrvatskoj. Jedan je od autora revolucionarnih Zahtijevanja naroda, a pridonio je i dolasku Josipa Jelačića na banski položaj.

Drugi dio života

Oko Gajeva djelovanja stalno se plele političke intrige, optužbe i afere, a i on sam pridonio je svom padu sumnjivim vezama i kompromiserskom politikom. No, sve to ne umanjuje njegovu ulogu u preporodnom pokretu. U drugom dijelu života imao je Gaj ozbiljnih financijskih problema. Svoju javnu misiju Gaj je završio zapravo još godine 1842. kada se oženio Paulinom Krizmanić, nećakinjom opata Ivana Krizmanića. Tijekom svojih četrdesetih i pedesetih godina bio je razmjerno potisnut u sjenu.

Zaboravljen i napušten od svih, Gaj je umro 20. travnja 1872. u prostorijama svoje tiskare u Ćirilometodskoj ulici u Zagrebu. Na njegovu pogrebu, Fran Kurelac s pravom je rekao: „Tvojemu putovanju po zemlji ostala stopa, koje nitko ne zatare.“

Isprva je sahranjen na groblju u Jurjevskoj ulici, no njegove su kosti kasnije prenesene na novopodignuto groblje na Mirogoju. Zanimljivo je da je upravo na području Mirogoja Gaj nekoć imao zemljišni posjed, kod kojeg je kasnije sagrađeno groblje.

Izvori: “Slova nad grobom Ljudevita Gaja izgovorena Franom Kurelcem“ | enciklopedija.hr |nsk.hr