Na današnji dan, 5. listopada 1885., pravaški zastupnik Josip Gržanić udario je bana Khuena Héderváryja nogom u stražnjicu, revoltiran nezakonitim odvozom Komornih spisa iz zagrebačkog Hrvatskog arhiva u Budimpeštu.

Ljeti 1885. godine ban Károly Khuen Héderváry potajno je iz Zagreba u Budimpeštu dao otpremiti vrijedne hrvatske arhivalije, tzv. Komorske spise. Ti su dokumenti još u 18. stoljeću odneseni iz Hrvatske, ali ih je 1849.  u Zagreb vratio ban Josip Jelačić poslije pobjede nad Mađarskom. Khuenov potez bila je najobičnija krađa, primjerena njegovom nasilničkom ponašanju. Ubrzo je izbio veliki politički skandal.

Tadašnja oporba, Starčevićevi pravaši i Strossmayerovi samostalci, pa čak i neki najviši aristokrati, optužili su Khuena kako je učinio protupravno djelo i hrvatsko povijesno blago bez povjerenja Sabora predao svojim mađarskim drskim nalogodavcima. Ban je s pravom predstavljen kao tat i prevarant kojemu treba suditi.

5. listopad 1885.

Na jesenskom zasjedanju Hrvatskog sabora došlo je do dramatičnih verbalnih obračuna, a 5. listopada 1885. godine i do tragikomičnog raspleta žestoke rasprave. Kada je Khuen ustvrdio kako dvoji da je Hrvatska bila u poštenom posjedu spornih spisa, buknula je galama pa je ban pokušao izaći iz uzavrele sabornice.

David Starčević je rekao Josipu Gržaniću kako ban ne smije samo tako izaći van. Na to su pravaši nasrnuli prema Khuenu pri čemu ga je Senjanin Josip Gržanić udario nogom u nimalo časno mjesto – u grofovsku stražnjicu.

Na to je uslijedio i glasan povik velikog književnika Eugena Kumičića:

“Narode! Tat je van izbačen! Ti si dobio zadovoljštinu!”

Taj povijesni vritnjak izazvao je veliko ushićenje jer se smatralo da će osramoćeni Khuen dati ostavku. No dogodilo se drukčije.

Suđenje

Poslije tih događaja David Starčević, Eugen Kumičić i Josip Gržanić bili su odmah #pritvoreni. Khuenove pristaše su po svaku cijenu htjeli dokazati da nitko nije udario niti mogao udariti “preuzvišenoga gospodina bana”.

Na suđenju koje je slijedilo, glavnim akterima događaja prema banovu nalogu, zadaća suda je bila dokazati da se udarac nogom uopće nije dogodio.

Pravaš Grga Tuškan, odnosno do 5. listopada dr. Grga Tuškan, u istražnom je zatvoru (10. listopada 1885. godine) izjavio:

“Ja držim da je Preuzvišeni g. ban udaren nogom u rit”.

Josip Gržanić i David Starčević osuđeni su na 3 godine tamnice i oduzete su im doktorske titule, dok je književnik Eugen Kumičić oslobođen. Poslije su im kazne smanjene na 5 mjeseci. Završetak suđenja popratili su žestoki prosvjedi.

Nakon suđenja

Događaj je svoj medijski izraz dobio u srebrnim čizmama, koje su se kao motiv pojavile na razglednicama. Čizmice su postale trajan spomen na događaj u Saboru, a Gržanićev udarac koji je Khuenov režim isprva pokušao zataškati ušao je u povijest kao „saborski vritnjak“.

Spomen čizme prikazane na fotografijama darovale su žene i rodoljubi Josipu Gržaniću na njegov imendan kao znak podrške dok je bio utamničen u bjelovarskom zatvoru zbog svog postupanja prema banu D. Khuen-Héderváryju u Hrvatskom saboru 5. listopada 1885. Čuvaju se u Hrvatskom povijesnom muzeju.

David Starčević je proveo dvije godine u lepoglavskom zatvoru, a nakon izlaska se nije mogao odmah kandidirati za saborske izbore zbog gubitka građanskih prava. Umire 18. studenog 1908.

Josip Gržanić izlazi iz zatvora nakon pet mjeseci i Zagrepčani ga dočekuju s ovacijama. Vraća se u Senj gdje vodi Senjsku čitaonicu i Senjsku štedionicu, a pokreće i novo brodarsko društvo. Politički djeluje kao vođa Čiste stranke prava i pristaša je Josipa Franka. Pokušava se ponovno kandidirati za zastupnika, ali to mu zbog sukoba s Héderváryjem nikada više neće uspjeti.

1903. godine ponovno je umiješan u prosvjede protiv mađarskih natpisa te Gržanić ulazi u sukob sa senjskim gradonačelnikom od kojeg Héderváry traži naplatu štete. 1907. godine kandidirao se u Perušiću, ali smrt ga sprječava da bude izabran. Umro je 29. listopada od kapi.

Tako je unatoč nečasnom vritnjaku, omraženi Khuen ostao pobjednik, što mu je donijelo i visoko odlikovanje cara Franje Josipa – red željezne krune prvoga stupnja. Zanimljivo je da su komorski spisi vraćeni tek 1960., poslije dugogodišnjih pregovora s mađarskom vladom.

Izvori: Stjepan Matković: “Čista stranka prava 1895.-1903.“ | Mira Kolar: „Senjanin Josip Gržanić, pravaški političar, u obnovi Senja i Hrvatske“ | nacionalnastraza.hr