Ante Starčević

Ante Starčević bio je vođa, učitelj, književnik, političar i otac domovine. Utemeljitelj je moderne hrvatske državotvorne misli i žestok borac za hrvatsku neovisnost čemu je nesebično posvetio život te je prozvan Ocem Domovine.

Rani život i školovanje

Rođen je 23. svibnja 1823. god. u siromašnoj seoskoj obitelji u ličkom Žitniku. Pučku je školu pohađao u Klancu, a u Zagrebu je završio gimnaziju. Budući da je bio siromašan, morao se školovati za svećenika te je 1845. god. otišao u Peštu na bogoslovni nauk. Tamo je studirao povijest i filozofiju u kojoj je stekao doktorat. U međuvremenu je odlučio napustiti svećenički poziv te se vratio u Zagreb i ondje radio u odvjetničkoj pisarnici. U to je vrijeme počeo proučavati povijest, književnost i jezikoslovlje. Kao vrlo mlad zanimao se za društvene i političke prilike svojeg naroda i zemlje.

Aktivizam i politika

Nakon sloma Ilirskih iluzija sredinom 19. stoljeća, svojim je zagovaranjem samostalne Hrvatske, neovisno o Beču, Pešti i Beogradu, izrastao u tribunsku ličnost. Kroz tu ličnost je provalila stoljetna “mržnja“ naroda prema tuđinskom gospodstvu.

Sudjelovao je u protumađaronskim demonstracijama 29. srpnja 1845. god. Nakon uvođenja apsolutizma postao je najveći neprijatelj Austrije i u svojim govorima javno istupao protiv vladavine, vladara i cjelokupnog sustava uprave.

Sljedeći vlastiti ideal, Starčević je poticao rast hrvatske samosvijesti, veličao hrvatsku povijest i kulturu te zastupao neovisnost Hrvatske na cijelom povijesnom prostoru zalažući se za čvrsta moralna načela kao temelj uređenja države.

Za zastupnika u Hrvatski sabor izabran je 1861. godine, a u razdoblju svoga mandata postaje najgorljivijim zagovornikom hrvatske neovisnosti odlučno se protiveći bilo kakvim upravnim i državnim vezama Hrvatske s Austrijom i Mađarskom. Na tim je temeljima s Eugenom Kvaternikom osnovao Stranku prava.

David Starčević, Ante Starčević i Mile Starčević

Neumorno je dokazivao kako je najvažnije osloboditi se austrijske i mađarske vlasti. Pod utjecajem ideja francuske revolucije borio se protiv ostataka feudalizma i zalagao se za demokratizaciju političkog života.

U njegovo doba osnovno je pitanje bilo kako oblikovati modernu Hrvatsku državotvornu misao na liberalno-demokratskim temeljima. Starčević je tu povijesnu zadaću obavio zajedno s Eugenom Kvaternikom odlučno zatraživši da se Hrvatska osamostali na temelju svojih povijesnih prava. Kvaternik je za tu ideju i poginuo u neuspjelom ustanku protiv tuđinske vlasti.

Na ćelu svoje Hrvatske stranke prava, koja je okupila svoje borbeno građanstvo, Starčević je strahovao da bi Beograd mogao preuzeti hegemonističku ulogu Beča i Pešte. Zato se stalno suprotstavljao jugoslavenskoj ideji i svakoj politici koja bi odstupala od principa neovisne Hrvatske države. Živio je povučeno i asketski pod stalnim udarima političkih protivnika. Patnički je podnosio bezobzirne progone režime pa je tako i osobnim držanjem djelovao na hrvatski narod jednako snažno kao i političkim idejama. No, već za njegova života, pravaška stranka raspala se na više frakcija. Tako se Starčevićevo pravaštvo nije moglo samostalno izboriti za svoje ideje. Kada je Ante Starčević sišao s političke pozornice, njegovu ulogu je preuzeo Stjepan Radić koji je hrvatsku državotvornu ideju ojačao uvođenjem do tada zapostavljenog seljaštva u nacionalnu politiku.

Vjera

Snažno je naglašavao vjeru u Boga. Poručivao je kako puk bez morala ne može pod nikakvom vladom, u nikakvom društvu, ne može biti sretan. Njegove poruke i misli veoma su suvremene. Posebno danas, s aspekta odnosa društva i pojedinaca prema Bogu, etici i izgradnje moralnog društva. Politički pristup Ante Starčevića nije poznavao oportunizma te je smatrao kako javna služba ne smije biti prilika za stjecanje materijalnih dobara.

Bog i Hrvati

To je bio Starčevićev zavjet koji jamči vjernost Božju narodu i privrženost naroda Bogu. U tom zavjetu počiva pravo na slobodu, samostalnost i državnost kao instrumentima ostvarivanja naroda. Da bi narod odlučivao o svojoj sudbini, mora biti slobodan.

“I neka se zna da hrvatski narod ima budućnost, a tu budućnost neće određivati Austrija, nego Bog i Hrvati!”

Ante Starčević

Smrt

Dr. Ante Starčević umro je 28. veljače 1896. godine u Zagrebu u 73. godini života.

Umro je u zgradi koja nosi naziv Starčevićev dom i nalazi se u blizini zagrebačkog Glavnog kolodvora. Tu su zgradu izgradili pravaši 1894./1895. prema projektu arhitekata Lea Hönigsberga i Julia Deutscha i specijalno su namijenili jedan stan u njoj za svog osnivača Antu Starčevića.

Ivan Rendić: Spomenik Anti Starčeviću (detalj)

Pokopan je uz crkvu sv. Mirka u Šestinama. To je učinjeno prema njegovoj volji, jer navodno nije želio biti pokopan na Mirogoju, nego na seljačkom, narodnom groblju.

Iako komunist i marksist, Miroslav Krleža tog je hrvatskog velikana primjereno ocijenio riječima:

“I kolikogod to paradoksalno izgledalo, ipak je istina: najlucidnija naša glava koja je našu stvarnost promatrala najpreciznijom pronicljivošću i koja je o toj stvarnosti dala slike za jedno čitavo stoljeće književno i govornički najplastičnije, jest glava staroga Ante Starčevića. On je bio čovjek, koji je jasno gledao nasu bezizlaznu krivuljaču i braneći žlicu našeg mora i stopu gladnog našeg primorja od mađarske grofovske bagre, on je kroz nekoliko decenija pljuvao po našim pripuzima, šuftovima i huljama, po nitkovima koji tjeraju našu »seljačku marvu« da brsti trnje, pod tuđinskim, sramotnim mađarskim i bečkim zastavama. ”

Miroslav Krleža: Podravski Motivi (str. 20)

I mrtav je bio stalni izazov hrvatskoj politici. Mnogi su hodočastili na njegov grob i uzdizali ga kao velikana. Drugi su ga, pogotovo u razdoblju između 1945. – 1990. prešućivali i negirali jer njegova državotvorna koncepcija nije odgovarala njihovim političkim pogledima.

Podijelite članak:

Komentirajte