Pavao Štoos

Na današnji dan, 10. prosinca 1806. godine, rođen je hrvatski svećenik, pjesnik i preporoditelj, Pavao Štoos.

Rođen je u mjestu Rozga, pokraj Dubravice. Radi se o kraju odmah uz rijeku Sutlu i hrvatsko-slovensku granicu.

U dobi od 27 godina se zaredio, te je jedno vrijeme bio biskupski tajnik i profesor bogoslovije. Kasnije kao župnik radi u Pokupskom. Godine 1862. imenovan je zagrebačkim kanonikom, ali je umro prije nego je primio svoju dužnost.

U književnosti se javlja sa stihovima na latinskom i kajkavskom. Zapamćen je po elegiji „ Kip domovine vu početku leta 1831.“ , koju je napisao još kao student pod naslovom „ Nut! Novo leto! Mati – sin – zorja!“. U njoj kajkavskim stihovima pesimistički oplakuje odnarođivanje Hrvata od svojega jezika, shvaćenoga kao sinonim za narod i naciju.
Štoos je bio jedan od prvih koji su s preporodnom idejom izašli u javnost.

Napisao je pjesmu „ Glas kričečega vu pustini“, te pjesme u čast bana Jelačića, Ljudevita Gaja i Jurja Draškovića.

Kao glazbeni amater, skladao je nekoliko svjetovnih napjeva i veći broj crkvenih pjesama. 1858. godine izdaje pjesmaricu „ Kitice crkvenih pjesamah s napjevi“  s 13 vlastitih melodija uz orguljsku pratnju.

Franjo Ksaver Kuhač u Štoosovim je napjevima uočio srodnost s nekim karakteristikama hrvatske tradicijske glazbe.

Pavao Štoos je preminuo 1862. godine u Pokupskom.

Izvori: enciklopedija.hr | povijest.hr | nacionalnastraza.hr


Podijelite članak:

Komentirajte