U Zagrebu 31. siječnja 2021. u Klinici za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević preminuo je Miroslav Tuđman, doktor informacijskih znanosti, saborski zastupnik i čelnik obavještajnih službi i najstariji sin prvog hrvatskog predsjednika, Franje Tuđmana.

Osobni život

Miroslav Tuđman rođen je 25. svibnja 1946. u Beogradu. Ime Miroslav je dobio po hrvatskom romanopiscu Miroslavu Krleži kojeg je njegov otac u to doba obožavao. U Beogradu je polazio i završio osnovnu školu a 1961. s obitelji seli iz Beograda u Zagreb. Gimnaziju je pohađao i završio u Zagrebu (1961.-1965.).

Diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1970. Iako je, nakon slamanja maspoka, njegov otac postao disident, a ubrzo završio u zatvoru, Miro Tuđman je živio prilično normalnim životom. Od 1972. radio je u Referalnom centru u Zagrebu, poslije 1977. u Zavodu za kulturu Hrvatske, a od 1988. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorsku disertaciju obranio je 1985., četiri godine kasnije, još uvijek u vrijeme socijalizma, postao je osnivač i prvi voditelj Zavoda za informacijske studije (1989–90), da bi 1998. bio promoviran u rang redovnog profesora. Znanstveno i stručno bavio se teorijom i epistemologijom informacijske znanosti te problemima državne sigurnosti, i autor je oko 200 znanstvenih i stručnih članaka te desetak knjiga.

Domovinski rat

U vrijeme kada je njegov otac bio angažiran oko osnivanja HDZ-a 1989. Miroslav se također uključio uoči raspada SFRJ u tzv. alternativu. No, ne priključuje se ocu, nego zajedno s kolegom Antunom Vujićem utemeljuje Hrvatsku socijaldemokratsku stranku (HSDS). Tada postaje i izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu. No, kada je počeo Domovinski rat prelazi iz te stranke u očev HDZ. S nekolicinom kolega osniva odjel za informativno-propagandne djelatnosti (IPD) pri Ministarstvu obrane. Već 1992. promaknut je u brigadira HV-a, te postaje voditelj Centra za strategijska istraživanja.

Početkom rata u BiH učestali su njegovi odlasci u krajeve koje nadziru Hrvati. U svojem je djelovanju uvijek branio hrvatske nacionalne i državne interese i zalagao se bolji položaj hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Bio je utemeljitelj Hrvatske izvještajne službe (HIS), i bio je njezin prvi ravnatelj 1993. Priključuje se i obavještajno-sigurnosnom vrhu Hrvatske kao član Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti (VONS), gdje usko surađuje sa svojim ocem. Potom vodi i Ured za nacionalnu sigurnost (UNS). Od 1994. do 1996. provodi temeljitu reorganizaciju hrvatskog obavještajnog sustava. Iz HIS-a odlazi da bi se 1999. opet vratio, a iz aktivnog služenja u obavještajnom sustavu zemlje odlazi nakon smrti svog oca i na početku 2000., a nakon što je novoizabrani predsjednik Stjepan Mesić krenuo s oštrim napadima na njegovog pokojnog oca i njegovu ostavštinu.

Nakon očeve smrti

Od tada počinje njegova međunarodna karijera kao stručnjaka za obavještajno-sigurnosna pitanja, a utemeljuje i časopis National Security and the Future. Bio je i predavač na Ratnoj školi i Diplomatskoj akademiji MVP-a.

2001. osniva stranku Hrvatski istinski preporod (HIP), koji 2002. postaje parlamentarna stranka. Kasnije nastupa u koaliciji s Hrvatskim blokom Ivića Pašalića. Bio je 2010. i suosnivač Hrast-a, no 2011. vraća se u HDZ, koji je tada vodila Jadranka Kosor.

Supruga Vanja Morić bila je glasnogovornica MVP-a i s njom ima dvije kćeri Ninu, udatu Vuković, i Ivanu. Objavio je mnogo knjiga. „Bili smo prvi kad je trebalo“, za što je dobio i nagradu udruge branitelja, „Vrijeme krivokletnika“, „Programiranje istine“, „Priča o Paddyju Ashdownu i Tuđmanovoj salveti“, i druge.

Preminuo je 31. siječnja 2021. godine kao žrtva pandemije COVID-19.