Sukladno aktualnim događanjima na hrvatskomu povijesnomu i etničkom prostoru, a i šire, treba jasno reći što je zapravo interes hrvatskoga naroda u današnjoj Bosni i Hercegovini, a ujedno i što je najvažnije za opstojnost hrvatskoga naroda općenito.

Važno je pritom znati da se hrvatsko nacionalno pitanje ne može riješiti bez rješenja hrvatskoga pitanja u Bosni i Hercegovini, gdje Hrvati predstavljaju jedan od tri konstitutivna naroda. Pokušajmo prvo ući u srž problema, in medias res (lat. u sredini stvari), kako bismo dali jasan odgovor na ovo pitanje, a kasnije ponudili i obrazloženje.

Hrvatska Republika

Držimo da je temeljni interes hrvatskoga naroda u BiH osnivanje trećega, hrvatskoga entiteta, kojega bi trebalo nazvati Hrvatska Republika. To je to ujedno i jedan od stožernih interesa hrvatskoga naroda općenito jer hrvatski narod je jedan i jedinstven, nedjeljiv, tj. homogen, bez obzira na to u kojim se državama i s koje strane raznih granica nalazio.

Taj treći entitet, Hrvatska Republika, uz već postojeća dva, bošnjački i srpski, jedini je siguran jamac ravnopravnosti te konstitutivnosti hrvatskoga naroda u današnjoj BiH, te, isto tako, jamac sigurnosti i stabilnosti Republike Hrvatske koji ju štiti od različitih, posve realnih, ugroza (velikosrpskih, velikobošnjačkih, probosanskih, talijansko-iredentističkih i sl.).

Hrvatska Republika bi dakle bila siguran jamac zaštite Republike Hrvatske i od unutarnjih razjedinjujućih i destabilizirajućih snaga, kao što su ekstremni istarski regionalizam i autonomaštvo te protudržavno djelovanje pojedinih nacionalnih manjina, tj. njihovih predstavnika.

Hrvatska bi Republika također omogućila ponovno učvršćivanje hrvatske nacionalne samosvijesti te ponovno otkrivanje i svjesno i dragovoljno prihvaćanje, na racionalnim osnovama, svijesti da su svi Hrvati jedno tijelo, jedan korpus, jedno biće, bez obzira u kojoj državi živjeli.

Budući da su svi Hrvati i stoga pripadaju istomu nacionalnomu korpusu, njihova je jedina i istinska domovina Hrvatska, zajedno s već spomenutom Hrvatskom Republikom. Svi oni koji očekuju od Hrvata da se zalažu za Bosnu i Hercegovinu, i to pod svaku cijenu, unatoč svim njezinim očiglednim slabostima i disfunkcionalnostima, koje se ne smanjuju, nego, dapače, produbljuju, trebaju znati, kao i svi ostali, da time šire nejedinstvo te umjetne i nepotrebne, štoviše štetne podjele unutar hrvatskoga nacionalnoga korpusa.

Zašto?

Zato što je Bosna i Hercegovina i kao ideja, i kao realnost, moguća jedino onda kada sva tri konstitutivna naroda u jednakoj mjeri prihvaćaju, vole te žele čuvati i graditi tu državu. Ako samo jedan od tri spomenuta naroda (u ovom slučaju Srbi) to žele u znatno manjoj mjeri, ili uopće ne žele, te iskazuju znatno manji interes za život u toj i takvoj Bosni i Hercegovini, onda Bosne i Hercegovine jednostavno nema.

I ne može opstati. Takva Bosna i Hercegovina je mrtva, ne samo kao ideja, nego, još više, u stvarnosti.

Republika Srpska – prevažno pitanje za opstojnost Bosne i Hercegovine

Svjedoci smo da jedan od tri konstitutivna naroda u toj zemlji, Srbi, zajedno s entitetom kojim oni suvereno dominiraju, i koji se zove samo njihovim imenom (što je, gledajući zakonski, dvojbeno jer su i Hrvati i Bošnjaci u istomu tom entitetu jednako konstitutivni i ravnopravni sa Srbima), već prisvojili sebi ‘pravo’ da marginaliziraju, zapravo izbrišu, druga dva konstitutivna naroda.

I to uz prešutni pristanak, pa i odobravanje, druga dva entiteta (što je zapravo jedna od brojnih negativnih posljedica Daytonskoga sporazuma), kao i međunarodne zajednice i cjelokupne političke javnosti.

Svaki glas, iako samo i spomen, toga nepravednoga rješenja, odmah se proglašava destruktivnim i protudržavnim.

Budući da unatoč neodrživosti postojećega stanja i dalje ostaje sve po starom, Republika Srpska, sporije ili brže, ali sigurno, ide prema odcjepljenju. i to je njezin izbor, tj. izbor Srba, unatrag trideset godina. Upravo ta opredijeljenost Srba i manjeg BH entiteta najdosljednija je konstanta u Bosni i Hercegovini.

Ona se javno proklamira, jasno i nedvosmisleno, i to već punih trideset godina, a zove se odvajanje od Bosne i Hercegovine i stvaranje neovisne Republike Srpske, koja ima jaku tendenciju da se i formalnopravno ujedini sa susjednom Republikom Srbijom. Činjenica da svi pokušaji međunarodne zajednice i svih svjetskih visokih predstavnika te iste zajednice u Sarajevu (koji se pri tomu služe metodom ‘mrkve i batine’) nisu urodili plodom jasno daje do znanja da sve te priče o nekakvoj euroatlantskoj budućnosti Bosne i Hercegovine i njezinoj pripadnosti političkomu Zapadu, ostaju samo puke fraze s tendencijom širenja prostora za političke manipulacije i ucjene i puke demagogije što je sve gubljenje dragocjena vremena, posebice što se tiče hrvatskoga naroda.

Hrvatska politika u BiH

Hrvatskomu narodu, koji je upola malobrojniji od Srba u toj državi, i koji formalno ne dominira niti jednim entitetom, za razliku od dvaju već spomenutih, ne preostaje ništa drugo nego voditi vlastitu politiku sukladno svojim nacionalnim i inim interesima, a to je moguće jedino ako i oni imaju svoj entitet, Hrvatsku Republiku. Ako mogu Srbi, kojih jest dvostruko više, onda to isto pravo imaju i Hrvati koji, premda malobrojniji, nipošto nisu manje konstitutivni kao narod.

Hrvati, sa svoje strane, kao i Srbi, ne osporavaju Bošnjacima pravo da oni na dijelu Bosne i Hercegovine uređuju svoje vitalne interese i prava. Prema tomu, Bošnjaci nisu uopće ugroženi od Hrvata i Hrvatske te Hrvatske Republike, a istini za volju, niti od Srba, Republike Srpske, pa čak ni Republike Srbije. No zato Bošnjaci nametanjem te i takve Bosne i Hercegovine krojene po njihovoj želji, koja je, kako smo već prije spomenuli, neostvariva, jer je mrtva u samoj ideji, tako vrše pritisak i ugrožavaju i Srbe i Hrvate. To je nedopustivo i tomu bi morao doći kraj. On se već naslućuje. Bogu hvala!

Zaključak

Slijedom svega navedenoga, zahtijevajući svoje neotuđivo pravo, a poštujući prava onih drugih, svi se složno zauzmimo za osnivanje trećega entiteta, Hrvatske Republike, čime ćemo zaštititi Republiku Hrvatsku i cjelokupni hrvatski narod diljem ostalih hrvatskih povijesnih i etničkih zemalja, kao i dijaspore.

Hrvatski nacionalni interesi daleko nadilaze pojedinačne, stranačke, te svakovrsne partikularne interese. Jedino tako možemo, i kao pojedinci i kao narod, ostvariti svoju sreću, uspjeh i dobrobit.