Na današnji dan, 25. kolovoza 1991, započela je najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu, vođena u drugoj polovici 1991. godine, bitka za Vukovar.

Uvertira

Nakon što je Hrvatski sabor 25. lipnja 1991. donio ustavnu odluku o uspostavi suverene i samostalne Hrvatske, oružani sukobi na krajnjem istoku Hrvatske postali su svakodnevna pojava.

Prvog kolovoza 1991. snage JNA i lokalnih pobunjenih Srba krenule su u opći napad, zauzevši tijekom mjeseca istočni dio općine Osijek i većinu Baranje. Nakon tih vojnih uspjeha JNA je većinu svojih snaga usmjerila na Vukovar koji je, uz pomoć snaga pobunjenih Srba iz okolnih sela i jedinice iz vojarne u gradu, prvi put napala 25. kolovoza.

Početak – 25. kolovoz ’91

Oko sedam sati ujutro, na Borovskoj cesti, nedaleko od položaja poznatijeg kao ”Slon”, sukladno zapovijedi Blage Zadre da se zaustave i pregledaju vojna vozila koja su u Borovo selo navodno vozila hranu i kruh, a postojala je osnovana sumnja kako pobunjenim Srbima i četnicima prevoze i oružje i drugu vojnu opremu, branitelji su pokušali zaustaviti vojni kamion TAM, koji je, ne želeći ga zaustaviti, vozač kamiona skrenuo s ceste na zemljani put gdje je naletio na protutenkovsku minu koja je eksplodirala.

U eksploziji je poginuo jedan vojnik dok su četvorica ranjena. JNA je potužila hrvatske snage da su „na podmukao način“ podmetnule protutenkovsku minu pod vojno vozilo. Ubrzo je i uslijedila reakcija JNA koja je bila ravna njezinom napadu na Aljmaš, Erdut i Dalj niti mjesec dana ranije.

U Policijskoj postaji Vukovar zabilježili su da je iz vojarne JNA na ulice izišlo više tenkova i transportera, od kojih je veći broj otišao u Borovo Naselje, gdje su zauzeli ključne pozicije, te najprije otvorili snažnu vatru iz svih raspoloživih sredstava na zadnju barikadu prema Borovu selu, kao i na sve civilne objekte i na sve što se miče. Dio tenkova izišao je prema Bogdanovcima i tako blokirao prometnicu prema Vukovaru iz pravca Vinkovaca.

Napadu su se uskoro pridružili i pobunjeni Srbi koji su krenuli u napad na Borovo Naselje, a potporu im je pružalo topništvo i zrakoplovstvo JNA. Sukob visokog intenziteta trajao je do oko 13,30 sati. U popodnevnim satima tri zrakoplova JNA napala su silos Đergaj, kao i dan ranije, koji je u napadu teško oštećen.

U borbama za Borovo Naselje poginuo je Božo Bionda, 21- godišnji pripadnik Antiterorističke jedinice Lučko iz Videkić Sela kraj Slunja. Božo Bionda bio je jedan od prvih koji su se stavili na raspolaganje Republici Hrvatskoj, još u ljeto 1990. godine. Bio je polaznik tečaja Prvi hrvatski redarstvenik. Ondje se zbližio sa sinom Blage Zadre, Robertom, s kojim je i stigao u Vukovar.

Nakon što je u napadu jedan od transportera zauzeo položaj na križanju Borovske i Trpinjske ceste, Božo je iz Industrijske ulice pokušao pretrčati čistinu na suprotnoj strani i zauzeti bolji položaj kako bi ga uništio. Ipak, dok je pretrčavao ulicu pogođen je rafalom iz mitraljeza upravo s tog transportera. Jedan od metaka pogodio ga je u srce te je Bionda stradao na mjestu.

87-dnevna opsada

Međutim, planovi im nisu pošli za rukom, zbog čega su sredinom mjeseca rujna pokrenuli veliku akciju s ciljem slamanja hrvatske obrane i cijepanja Hrvatske na tri dijela.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane Jugoslavenske narodne armije, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata. Ovim je događajima započela krvava bitka za Vukovar, u kojoj je JNA brzom akcijom planirala osvojiti grad.

„Nikoga ne napadamo i ne diramo, ali ‘ko nas napadne mislim da neće dobro proći.“

Blago Zadro

Zahvaljujući upornom i dugotrajnom obranom, branitelji su usporili napredovanje JNA te su time dali ostatku Hrvatske potrebno vrijeme da se provede mobilizacija, organiziraju nove postrojbe, nabavi oružje i da se intenziviraju diplomatske aktivnosti s ciljem međunarodnog priznanja. Nakon gotovo tri mjeseca Vukovar je sravnjen sa zemljom, ali otvorio je vrata uspostavi slobodne i neovisne Republike Hrvatske.

U borbama je na hrvatskoj strani bilo više od 2500 poginulih (od toga oko 1600 civila i 900 boraca); najviše poginulih bilo je u posljednjih 20 dana borbi i nakon pada Vukovara (zarobljeni branitelji i civili masovno su ubijani; samo iz vukovarske bolnice odvedeno je na obližnju Ovčaru oko 200 ranjenika koji su potom usmrćeni).

Procjenjuje se da je na strani JNA i pridruženih snaga bilo oko 3000 poginulih (srpski izvori navode oko 1400 poginulih); uništeno im je oko 150 oklopnih vozila (od toga oko 90 tenkova i 30 transportera), oko 100 drugih vozila i nekoliko zrakoplova (neke procjene navode i do 400 uništenih oklopnih vozila JNA).

Većina vojnih stručnjaka smatra kako je inzistiranje JNA na osvajanju grada bila pogubna odluka. Iako je nakon tromjesečnih borbi Vukovar pao, JNA je imala teške gubitke u sredstvima i ljudstvu, čiji je moral opadao svakim danom. S druge strane, branitelji Vukovara, koji su nastojali očuvati svoje obitelji, ognjišta i svoj grad, pokazali su da je moguća uspješna borba protiv JNA unatoč nedostatku oružja, a svojom su nesebičnom žrtvom omogućili ostatku Hrvatske da se pripremi za obranu i sveopći rat.

Izvori: Marijan, Davor. Obrana i pad Vukovara. Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2013. | braniteljski.hr | vecernji.hr | domovinskirat.hr | nacionalnastraza.hr